Usred ljeta stoji na obali jezera grupa ribiča i marljivo peca.
Mir vlada prirodom i u dusi dobrodušnih ljudi koji su se prepustili čarima
ribolova.
Odjednom,projuri jedan motorni čamac sa skijašem na vodi iza sebe i potpuno
razbi mir na vodi i u dušama miroljubivih ljudi koji pecaju.
Nakon prve ljutnje, opet se sve smiri i nastavi po starom.
Ali ne lezi vraže, opet ti se skijas na vodi sjuri desetak metara uz obalu
zamrsivši pet-šest najlona i rastjeravši ribu. Valove da i ne spominjemo,
kao ni ljutnju ribiča. Treći put kada se zaletio,
jedan ljuti ribič zavitla pivsku bocu ka skijašu i potrefi ga točno u glavu.
Ovaj u trenutku potone. E, sad se svi uzvrpoljiše, te uz riječi:

"Jest da je pokvaren, ali ipak ga ne treba ubiti",

sjuriše se u vodu ne bi li ga pronašli, te su nakon jednog minuta
grozničavog traženja
u tome uspjeli i izvukoše ga na obalu. Nastade tajac.

Tko će mu dati prvu pomoć i umjetno disanje? Jedan hrabro istupi i
počne da mu daje zrak usta na usta, ali nakon dva tri pokušaja,
uz primjetan osjećaj gađenja, ustaje i promuca:

  Ne, ne, ne mogu...

  Drugi brzo prilazi i uz rijeći:

  "Ma nemoj sada biti gadljiv, umrijet će čovjek"! - počinje mu upuhavati
zrak.

  Medutim, nakon pet šest pokušaja, okrenu se na stranu i počne povraćati.

  Treći nevoljno priđe i još nevoljnije počne raditi što i prethodnici,
  uz vidno zelenu boju lica svoga.

  Tek četvrti, pošto je pomno osmotrio tijelo
  koje je izvučeno iz vode, reče:

  Hej, narode, stanite! Ovaj nije naš, ovaj ima klizaljke!